nratki vodic kroz crkvu

Cijenjene posjetiteljice i posjetitelji crkve sv. Andrije!

Mi dominikanci i zupska zajednica svetog Andrije iz Düsseldorfa zelimo ovim kratkim vodicem dati Vam najkrace informacije o nasoj crkvi.

U srcu düsseldorfskog starog grada nekadasnja dvorska i isusovacka crkva sv. Andrije  - skupa s dvorskom crkvom u Neuburgu na Dunavu - spada u "najzanimljivije gradjevine kasne njemacke renesanse i ranog baroka" (S. Schürmann).

Za povijest grada i povijest umjetnosti znacajna crkva svetog Andrije nastala je inicijativom isusovaca, koji su 1619. godine dosli u Düsseldorf. Za vrijeme vladavine vojvode Wolfganga Wilhelma - iz roda Pfalz-Neuburg - zapoceta je gradnja ove crkve i to u jeku tridesetogodisnjeg rata, da bi u zaista kratkom vremenskom razdoblju (od 1622. do 1629. g.) bila sagradjena. Kasnije su slijedile nadogradnje i pregradjivanja. U drugoj polovici 17. stoljeca sagradjen je isusovacki kolegij, sto se nadovezivao na zapadnu stranu crkve. 1708. g. crkva je dobila sluzbeni naziv "dvorske crkve". U 19. stoljecu mauzolej poprima svoj konacni oblik kakav je i danas a u proljece 1991. godine obavljeni su opsirni restauratorski radovi u unutrasnjosti crkve.

Pri ulasku u svijetlu troladjnu gradjevinu s galerijom i krizo-rebrastim svodom prije svega upadaju u oci sadreni ukrasi (stukatura) na stropu. Repertoar slika od stukaturnih ukrasa potjece glavnim dijelom naj-vjerojatnije od samog vojvode Wolfganga Wilhelma. Stukaturni ukrasi sto odgovaraju po svome obliku klasicnoj kasnoj renesansi, imaju za motive "Presveto Trojstvo" (apsida) [1], andjele, patrijarhe, proroke, evandjeliste i svete monarhe (srednja ladja) [2], "sudnji dan" (iza prednje strane orgulja) kao i svece (bocne ladje i galerije).

U svojoj cijelosti kiparska djela predstavljaju "opseznu ideju ove 'crkve'" (H. Schnell). Posebno Vas zelimo uputiti na prikaz svetog Andrije (lijeva galerija) i svetog Dominika [3]. Kao nadopuna stukaturnim prikazima svetaca nalaze se na bocnim zidovima glavne ladje izmedju ostalog i kipovi dvanaestorice apostola u naravnoj velicini, a na stupovima srednje ladje nalaze se i kipovi nekih svetaca iz isusovackog Reda. "Svi ovi prikazi svetaca imaju ne samo ukrasnu ulogu, sto vise oni su nosioci odredjenog programa. U citavom crkvenom prostoru vjernik laik je okruzen svecima. Predstavka augustin-ovske (od sv. Augustina) nebeske drzave ("civitas dei") dolazi ovdje do izrazaja." (S. Schürmann). Obadva bocna oltara sa svojim motivima "Marije" (rad düsseldorfskog slikara E. Degera) [4] i "Krista na stupu mucenja" [5] su barokni radovi jos iz vremena nastanka crkve. Iz istog razdoblja (oko 1650. g.) potjece i propovjedaonica [6].

U sklopu ove barokne gradjevine glavni oltar - rad Ewalda Mataréa - djeluje kao "strano tijelo" [7]. 1960. godine spomenuti je umjetnik - inace profesor na likovnoj akademiji u Düsseldorfu, uradio ovaj mramorni oltar skupa s prozorima iznad glavnog oltara. Od u drugom svjetskom ratu unistenog baroknog glavnog oltara potjece velika slika "Mucenistvo svetog Andrije" [9], rad Heinricha Lauensteina (1908. g.), sto se sada nalazi u takozvanoj "knezevoj lozi" (na lijevoj strani pokraj oltarskog prostora) [8]. Iduci kroz "prostorije za susret" [8/10] mozete doci do mauzoleja [11]. U ovoj okrugloj gradjevini - izvana dvanaesterostrana i iznutra sesterostrana - nalaze se sarkofazi sedmorice clanova vojvodske obitelji od roda.

Pfalz- Neuburg, medju njima i bogato okicen sarkofag od kositra 1716. godine preminulog kneza Johanna Wilhelma ("Jan Wellem") [12].

Ako se okrenete prema izlazu iz crkve kao prvo pada Vam u oci raskosna prednja strana orgulja (1780./82. g.) [13] kao i kriz (pored portala) rad Gabriela de Grupello [14].

Sve do ukidanja isusovackog Reda 1773. godine ova crkva je bila samostanska crkva i konacno 1842. godine postaje zupskom crkvom. 1972. godine dominikanci preuzimaju dusobriznicki posao, a sama crkva trenutno se nalazi u vlasnistvu savezne pokrajine NRW.

Red Propovjednika - tako se naime sluzbeno nazivaju dominikanci -, koji je 1216. godine nastao u Francuskoj, ubraja se skupa s franjevackim Redom medju velike prosjacke redove katolicke Crkve. Njegov utemeljitelj sv. Dominik (oko 1170.-1221. g.) nastojao je u duhu srednjevjekovnog prosjackog pokreta povezati molitvu, propovjed i studij. U samim sredistima netom razvijenih gradova 12. i 13. stoljeca, nalazili su se dominikanski samostani. Najpoznatije dominikanke i dominikanci iz srednjeg vjeka su: prirodo-znanac i biskup Albert Veliki (1200.-1280. g.), poznati teolog Toma Akvinski (1225.-1274. g.), mistik Meister Eckhart (oko 1260.-1327./29. g.), crkvena nauciteljica Katarina Sijenska (1347.-1380. g.) i "borac za prava Indiosa" Bartolomé de las Casas (1484.-1566. g.).

Pripadnici dominikanske obitelji (braca, sestre i clanovi laicke zajednice) danas djeluju u cijelom svijetu.

(Prijevod: Frano Prcela OP)

Literature

JÜRGEN WIENER, Düsseldorf - St. Andreas (Euro Art Verlag Kurt L. Lehner Kunstführer), Passau 1997.

Sonja Schürmann, Düsseldorf. Eine moderne Landeshauptstadt mit 700jähriger Geschichte und Kultur (DuMont Kunst-Reiseführer), Köln 1988.

Benedikt Hilgefort OP, St. Andreaskirche zu Düsseldorf, Düsseldorf 1989.

© "St André - Eglise publique des Dominicains", Andreasstraße 27, D-40213 Düsseldorf